Selo Crvenice se spominje još 1572.godine,ali pod imenom Dubica.To se može zakljuciti iz dva podatka.Prvi je što se u zapisu mostarskog kadije iz te godine navodi da se stanovnici Dubice
Iz Duvanjskog kraja tuže kadiji da ih izvjesni pop Sava iz Imotskog sa svojim odmetnicima silom želi prevesti na pravoslavlje,a drugi podatak,koji korenspondira s prvim,kaže da se sridnji kraj jedan od crvenickih zaselaka,I danas u pricama starijih ljudi spominje pod imenom Dubica dok se njegovi stanovnici zovu Dubicanima.S obzirom da u Duvanjskom kraju nema Dubice do crvenicke,to se namece zakljucak da su crvenice tada nosile ime Dubica.
Vratimo se malo u starije vrijeme.Crvenice su u Ilirsko I rimsko vrijeme dijelile sudbinu šireg duvanjskog prostora,a to su stoljetni ratovi izmedju Ilira I Rimljana.O tom periodu svjedoce
Ilirske gradine od kojih je najveca ona na Gradini.Arheološka su iskapanja otkrila povijesnu grobnicu uklesanu u kamen na lokalitetu Ritkih Liska.Nažalost potpuno je uništena,a u grobnici je pronadjeno:šest skeleta,ilirsko-grcki broncani šljem,više noževa I kopalja te veca kolicina nakita.
Grobnica datira izmedju 6.i 4.st.prije Krista.Slicna je grobnica nadjena I pod Stražnicom,ali je ona uništena pri vadjenju kamena za kuce.Arheolozi ivo Bojanovski I Alojz Benac otkopali su starokršcansku crkvu na Crkvini,a splitski arheolozi otkrili su zidine rimskog refugija(vojnickog grada)nedaleko od Crkve,a ispod Gradine,I ti nalazi svjedoce o burnom životu na ovim prostorima,gdje I u buducnosti ima jako puno posla za arheologe.Niti Srednji vijek nije bez tragova u Crvenicama.Stecci svjedoce o kršcanskom stanovništvu.Mnogi su nadgrobni spomenici iz tog doba uništeni,ali je sticajem okolnosti ostala sacuvana nekropola ili barem njezin dio u Ricini nize Pogrebnica.Naime,1949 po svjedocenju Ilije Buljana,Ricina je na tom mjestu promjenila tok,pa se ukazalo 25 stecaka preko kojih I sada tece potok.Razbacani su ili naslonjeni jedan na drugog,tako da su godinama sluzili kao skalinini za prijelaz Ricine.Neki od njih su osteceni,a neki imaju krasne starokrscanske ornamente poput kriza I polumjeseca.Mnogi ce se upitati otkud toliki interes za Crvenice I zašto su ljudi zeljeli zivjeti u ovom (danas)pasivnom kraju odakle mnogi sele.Moramo znati da se kroz stoljeca mjenjao nacin zivota.Pa dok su stocarstvo I poljoprivreda bili glavne gospodarske djelatnosti u citavom ondašnjem svijetu,sok se bogatstvo mjerilo po broju ovaca,koza I krava,dotle je duvanjski kraj,a time I naše selo bilo veoma zanimljivo za zivot,ali I osvajace.U ono vrijeme bogat je bio covjek sa stotinu ovaca,a danas je bogat onaj koji naplacuje internet usluge.Zato duvanjski kraj I Crvenice gube na znacenju s tehnološkom revolucijom.Ako se tomu doda politicki teror nad Hrvatima ovog podneblja za komunisticke diktature,onda nije teško shvatiti kakav se lom dogodio šezdesetih godina 20.stoljeca.Tada ljudi masovno krecu na rad u Njemacku svjesni da ne mogu zivjeti od ovce I krave.Bio je to dogadjaj koji je promjenio sve vrijednosti I nacin života.Dobre zarade na zapadnim bauštelama omogucile su Crvenicanima da sagrade nove kuce,pojate,da nabave traktore I svoje mjesto ukljuce u civilizacijske tokove.Ali je gasterbajterstvo bilo I uzrok raseljavanja.Mnogi su svoje uštedjevine ulagali za kupovinu imanja u Slavoniji,Zagrebu,Sarajevu…ili pak za stanove u zapadnim gradovima.To je najveci uzrok cinjenici da danas imamo mnogo više Crvenicana koji žive vani nego u zavicaju.No to je razlog I ovom zapisu koji bi trebao povezati I objediniti "rodijake".Krajem šezdesetih iselilo se petnaestak Crvenicana u Australiju.Oni su potom formirali obitelji,ali im je uvijek na umu bio rodni kraj,a to su pokazali tijekom Domovinskog rata.
Premda su naselili mnoga mjesta diljem svijeta,Crvenicani nisu selo raselili.Oni koji su ostali gradili su s ljubavlju I marom ne samo svoje privatne kuce,nego takodjer zajednicke objekte koji su znacili prikljucak na Europu.Podaci sve govore.Prije samo cetrdeset godina selo nije imalo niti jednog covjeka sa zavrsenom osmogodisnjom skolom.Danas nema niti jednog mladjeg covjeka bez tok obrazovnog stupnja,stotine ih je zavrsilo srednju,a deseci njih visoku skolu ili fakultet.Osim toga prije samo tridest godina nije se zimi autom moglo doci u selo jer nije bilo ceste.A onda su Crvenicani posebice gasterbajteri,zasukali rukave pa su sagradili školu,instalirali(rucnim kopanjem) 6km glavnog voda I 20-tak km seoske vodovodne mreže,platiše 3 tisuce maraka po putovnici za struju,te isto toliko za asfalt,malo više za groblje, još više za telefon,pa onda dodje izgradnja seoske dvorane,asfaltiranje igrališta I zabavišta s javnom rasvjetom,uredjenje izletišta studene…i deset mostova napraviše.
Godina 1980.svi su mediji bivše Jugoslavije pisali i pricali,ne bez poruge,o crvenickim mostovima.Te je godine,naime za samo jedno ljeto,Ricina(Drina) premošcena na pet mjesta.Crvenicani,koji su se i prije i poslije u svemu mogli dogovoriti,taj put nisu uspjeli pronaci suglasnost o lokaciji jednog pravog mosta preko rijeke.A onda Gudelji sagradise krasan most niže svog zaseoka pristaše Zorica mosta podigoše još veci i širi,Sridnjokrajski takodjer nije zaostajao u ljepoti i kvaliteti,Krivacki bijaše nešto uži zbog manjeg prometa,kao i most ispod Karacica.Danas su svi u funkcijia nesuglasice su davno izgladjene.Kasnije se ispostavilo da imamo manjka mostova,pa je selo sudjelovalo u gradnji mosta preko Saracevca kod Glizica mlina,a lani podiglo jos jedan veci i jedan manji most na studenojoni koji su nam se rugali zaista nisu u pravu.